Sve je više djece koja stručnu pomoć traže zbog teškoća pažnje i koncentracije, problema u učenju, odstupanja u razvoju, ADHD-a, poremećaja iz spektra autizma i drugih neurorazvojnih teškoća. Istodobno se razvijaju medicina, dijagnostika i mogućnosti podrške, a cilj Poliklinike je što više takve skrbi učiniti dostupnom djeci i roditeljima u Zadru, ali i cijeloj Dalmaciji te Lici.
O tome kako prepoznati kada je djetetu potrebna podrška, zašto je važan multidisciplinarni pristup, kako izgleda procjena pažnje TOVA testom te što je neurofeedback i kome može biti namijenjen razgovarali smo s Tinom Perović, prof. psihologije i gestalt psihoterapeutkinjom u Poliklinici Vrdoljak.

Često ističete koliko je važno na vrijeme prepoznati kada djetetu treba podrška. Što roditelji najčešće prvo primijete i kada je vrijeme obratiti se stručnjaku?
Roditelji nam se najčešće obraćaju zbog teškoća pažnje i koncentracije, problema s učenjem, ponašanjem, emocionalnom regulacijom ili zbog određenih odstupanja u razvoju.
Nije svaka rastresenost, nemir ili teškoća s učenjem znak poremećaja. Međutim, ako se određene teškoće ponavljaju, traju dulje vrijeme i počinju utjecati na školu, odnose s vršnjacima, obiteljski život ili svakodnevno funkcioniranje djeteta, dobro je potražiti stručno mišljenje.
Danas neurorazvojne teškoće bolje prepoznajemo, roditelji su informiraniji, a razvile su se i mogućnosti dijagnostike i stručne podrške. Što ranije razumijemo što se s djetetom događa i što mu predstavlja teškoću, ranije mu možemo pružiti podršku koja mu je potrebna.
Kod djece s neurorazvojnim teškoćama često nije dovoljan jedan pregled ili jedna intervencija. Potreban je kontinuiran rad, praćenje razvoja i, prema potrebi, uključivanje različitih stručnjaka.
Upravo zato u Poliklinici naglašavate multidisciplinarni pristup?
Da, jer dijete ne možemo promatrati samo kroz jednu dijagnozu ili jedno područje razvoja.
Dijete može doći zbog teškoća pažnje, a istodobno imati teškoće u učenju, govoru i jeziku, emocionalnoj regulaciji, ponašanju ili motoričkom razvoju.
Zato u našem Centru surađuju tri neuropedijatra, dječji i adolescentni psihijatar, psiholog, fizijatar, logoped i edukacijski rehabilitator. Svaki stručnjak promatra svoje područje, ali cilj je zajednički – sagledati dijete cjelovito.
Važno nam je i da takvu skrb možemo ponuditi u Zadru. Kada dijete treba kontinuirano praćenje i rad, česta putovanja iz Dalmacije ili Like u Zagreb ili druge centre veliko su opterećenje za cijelu obitelj.
Želimo da roditelj na jednom mjestu dobije stručnu procjenu, podršku i, prije svega, jasan sljedeći korak za svoje dijete.
Jedna od dijagnostičkih mogućnosti koju imate u Poliklinici je TOVA test. Što je zapravo TOVA?
TOVA, odnosno Test of Variables of Attention, kompjutorizirani je test kojim objektivno procjenjujemo određene komponente pažnje i kontrole impulsa.
Dijete prati jednostavne podražaje na ekranu i na određene treba reagirati, a na druge ne. Računalo pritom vrlo precizno bilježi njegove reakcije, vrijeme reakcije, propuste i impulzivne odgovore.
Na taj način dobivamo dodatne objektivne informacije o održavanju pažnje, impulzivnosti i konzistentnosti odgovora.
Može li TOVA test pokazati ima li dijete ADHD?
Ne samostalno. TOVA nije test kojim se postavlja dijagnoza ADHD-a, nego jedan od alata koji nam može pomoći u procjeni.
Rezultat uvijek promatramo zajedno s razgovorom, anamnezom, opažanjem djeteta, njegovim funkcioniranjem u svakodnevnom životu i drugim relevantnim informacijama.
Uz dijagnostiku, provodite i neurofeedback. Što je zapravo neurofeedback?
Neurofeedback je neinvazivan i bezbolan trening moždane aktivnosti koji koristi EEG tehnologiju i povratnu informaciju u stvarnom vremenu.
Na vlasište postavljamo male senzore koji samo bilježe moždanu aktivnost – ništa ne šalju u mozak. Osoba prati sadržaj na ekranu, dok sustav prati moždanu aktivnost i putem slike ili zvuka daje povratnu informaciju.
Najjednostavnije rečeno, mozak na određeni način dobiva 'ogledalo' vlastite aktivnosti i kroz povratnu informaciju i ponavljanje trenira samoregulaciju.
Kako neurofeedback izgleda iz perspektive djeteta?
Vrlo jednostavno, a djeci često i zabavno.
Dijete udobno sjedi i prati njemu zanimljiv sadržaj na ekranu, dok sustav u pozadini prati moždanu aktivnost i daje povratnu informaciju.
Zato djeca neurofeedback često ne doživljavaju kao klasičan test ili vježbu. Dijete gleda i igra se – a mozak trenira.
Jedan trening traje približno 30 minuta, a program se prilagođava djetetu, njegovim potrebama i postavljenim ciljevima.
Kod kojih se teškoća kod djece neurofeedback može razmatrati?
Najčešće kod teškoća povezanih s pažnjom i koncentracijom, impulzivnošću, hiperaktivnošću, samoregulacijom, učenjem i organizacijom, a ovisno o individualnoj procjeni može se razmatrati i kod drugih poteškoća.
Važno je naglasiti da neurofeedback nije univerzalno rješenje niti zamjena za dijagnostiku ili druge oblike stručne podrške.
Kod nas dijete uvijek dolazi prije metode. Roditelj ne treba sam zaključiti da njegovu djetetu treba neurofeedback. Prvi je korak razgovor i procjena psihologa, nakon čega preporučujemo ono što smatramo primjerenim za konkretno dijete.
Koliko je treninga potrebno?
To je individualno i određuje se nakon procjene.
Neurofeedback treba razumjeti kao trening, a kod treninga su važni redovitost, ponavljanje i kontinuitet. Tijekom programa pratimo napredak i prema potrebi ga prilagođavamo.
Često koristimo usporedbu s treningom tijela – jedan odlazak u teretanu neće napraviti promjenu. Neurofeedback je trening, a kao i svaki trening, traži kontinuitet.
Neurofeedback nije namijenjen samo djeci?
Ne. Neurofeedback trening provodimo i kod odraslih.
Kod odraslih su potrebe često drugačije – teškoće s pažnjom i koncentracijom, dugotrajni stres i napetost, problemi sa spavanjem, mentalni umor ili teškoće održavanja fokusa. Neurofeedback se može razmatrati i kao komplementarni pristup kod glavobolja i migrena, uz prethodnu odgovarajuću medicinsku procjenu.
Suvremeni način života pred naš mozak postavlja velike zahtjeve. Stalno smo dostupni, prelazimo s jednog zadatka na drugi i izloženi smo velikoj količini informacija, a premalo vremena ostavljamo za pravi odmor i oporavak.
Zato kod odraslih možemo govoriti o treningu pažnje, fokusa i samoregulacije, ovisno o individualnim potrebama i ciljevima.
Što biste poručili roditelju koji vidi da njegovo dijete teško održava pažnju, zadaća traje satima ili primjećuje druge razvojne teškoće, ali ne zna je li vrijeme potražiti pomoć?
Ako određena teškoća traje, ponavlja se i počinje utjecati na školu, odnose ili svakodnevno funkcioniranje djeteta i obitelji, razgovor sa stručnjakom dobar je prvi korak.
Ponekad će procjena roditelja umiriti, a ponekad ćemo preporučiti praćenje, dodatnu obradu ili određeni oblik podrške.
Cilj nije svakom djetetu dati dijagnozu. Cilj je razumjeti dijete i prepoznati treba li mu i kakva podrška.
U tome je vrijednost multidisciplinarnog pristupa. Dijete ne možemo podijeliti po specijalnostima – različiti stručnjaci trebaju gledati različite dijelove iste slike.
Polikliniku Vrdoljak posjetite u Zadru na adresi Ivana Lučića 2, a za rezervacije termina nazovite 023 647 952. Sve novosti pratite na webu te Facebook i Instagram profilima.